Nećemo se ovde baviti
Ni Hagom - ni Srebrenicom
Dozvolićemo taj luksuz
Da na primeru ovog snimka
Obratimo pažnju
Na nešto - sasvim drugo
Snaga lica
Kroz kojeg prolazi - neki tekst
* * *
Primetili ste, sigurno
Kad deca ulaze - u pozorište
Oni posvećeniji
Se guraju - u prve redove
Oni što šuškaju - i grickaju
Uvek su daleko od scene - u dnu sale
* * *
Senzibilitet predstave
Nije moguće osetiti
Ako ne vidiš - lice glumca
Drama
Može imati - vrhunski zaplet
Publika
Može i da plače - i da se smeje
Ali - sve je to - kratkog daha
Čim se spuste zavese
Čim se sala isprazni
Čitava čarolija - ide u vetar
Ono - što ostaje uklesano
Su izrazi lica
* * *
Zijah Sokolović
Legenda - balkanske komedije
Forsirao je taj nastup
Sa grimasama
Dešavalo se
Da taj čovek samo sedne - ispred publike
I da se
Ćuteći - zagleda u zid
I to je bilo dovoljno
Da publika prasne
I što više
On tako sedi - i ćuti
To više
Se publika raspada
Kad se smeh stiša
On progovori - jedno jedino slovo
Obično je to - dugo A
I ponovo - zaćuti
I tek tada - nastaje urnebes
* * *
Zijah - nije voleo nastupe
U velikim dvoranama
Nije voleo
Da ga neko samo čuje - a ne vidi
Na sceni je osvestio ono
- daleko od očiju - daleko od srca
* * *
U novije vreme
U pozorištima postavljaju - video bim
Veliki displej
Koji fokusira - lica učesnika
Možda će
Neka buduća pozorišta
Imati display
Na svakom sedištu
I ne - to neće biti isto
Kao - da ste kod kuće
Utisak sa scene
Se multiplicira - u svakom posetiocu
To jest
Množi se - sa brojem nervnih sistema
Kroz koje prolazi
U isto vreme - i na istom mestu
* * *
Milan Marić
Je uzeo materijal
Naizgled - potpuno nespojiv
Sa bilo kakvim
Scenskim - i umetničkim nastupom
Svedočenje
Sa mučnog - sudskog procesa
Koje je - već u startu
Osuđeno - na politička prežvakavanja
Toliko zagađena tema
Toliko nezahvalna
Za bilo kakvu - umetničku obradu
I sad - zamislite
Da je čovek - izgovorio ovaj tekst
Okrenut leđima
Isti tekst
Isti glumac - ista publika
Ali
Bez prizora - koji izbija sa lica
Ostalo bi
Jedno veliko - ili malo ništa
* * *
Njegov povremeni pogled
Direktno u kameru
Čelo - koje se mršti
I zateže - u ritmu teksta
Usne
Koje na kratko - ostaju ukočene
Oči - koje tupo
I odsutno bleje - tamo negde
To je ono - što radi
To je ono - što krči put
Do nečije - tanke žice
* * *
Svaki mladi glumac
Morao bi napraviti - svoj promo
U formi - kratkog monologa
U krupnom planu
To bi mu uštedelo
Gomile flajera - i postera
I boldiranih naslova
Sa šljaštećom pozadinom
A pomoglo bi - i publici
Da odmah
U startu vidi - s kim ima posla